Snaga na biciklu u Ironman triatlonu


Super sam se osjećao na biciklu i imao sam dobar prosjek, ali sam na trčanju puknuo.


Svi koji su se bar jednom okušali u triatlonu znaju da je vrlo kratak put (ambicija) od supersprinta do Ironman distance. Međutim, složenost procesa pripreme i zahtjevâ koje Ironman distanca postavlja pred (rekreativnog) sportaša je značajno drugačija od kraćih triatlona. Izmišljeni citat u podnaslovu i nije toliko izmišljen ako ste ikad razgovarali s nekim age group triatloncem koji se okušao na Ironman udaljenostima. Što kažu oni koji znaju, kako smanjiti mogućnost neuspjeha?

Bicikl je najvažniji

Nakon što preživimo plivanje, čeka nas 180-ak kilometara tamburanja na biciklu i ta dionica će uvelike odrediti naš ukupni uspjeh na utrci. Posljedice pogrešaka u odabiru snage kojom tiskamo osjetit ćemo vjerojatno već tijekom te dionice, a gotovo sigurno tijekom trčanja. Ključan instrument za uspjeh će nam biti mjerač snage (powermeter, PM), kako u trenažnom procesu, tako i tijekom utrke.

Početko 2008. godine skupina istraživača na čelu s Rickom Ashburnom je proučavala isporučenu snagu na segmentu bicikla i uspjeh u trkačkoj dionici koja slijedi. Rezultat tog istraživanja je tablica u naslovu ove objave i po njoj se možete orijentirati u odabiru snage koju ćete ciljati na svom Ironman triatlonu.

Kako koristiti tablicu

TSS na vašoj utrci bi trebao biti negdje u području svijetlo sivih, tamno sivih ili žutih polja. S lijeve strane su projicirana vremena završetka biciklističke dionice i u naslovima stupaca faktori intenziteta (IF) izraženi u postotku od FTP-a. Primjer na slici ima zadani FTP od 300W, ali ako se želite poigrati s vašim podacima, tablicu možete skinuti na ovoj poveznici. Sretno!

P.S. Joe Friel je detaljnije objasnio kalkulaciju u pozadini pa predlažem da pročitate i ovaj članak: How to “Cheat” by Using a Power Meter in an Ironman.

Gdje trčati u Svetoj Nedelji

Mali porezi, superbrzi električni automobili, jedan stari dvorac i puno jezera. To su najčešće asocijacije koje se vežu uz Svetu Nedelju (ovu između Zagreba i Samobora). Ako hrvatsku geografiju imate u malom prstu, onda znate da osim grada Sveta Nedelja (Zagrebačka županija) ima i općina Sveta Nedelja (Istarska županija). Ali lako za tartufe i razlike u prirezu, čemu služi ovaj članak?

Tijekom zadnjih godinu dana „traka za trčanje“ je došla na vrh pojmova koje trkači pretražuju, a Decathlon i Intersport su ostali bez rekvizita za sve zainteresirane. Međutim, trčanje u prirodi ima svoje čari koje nijedna traka ne može nadomjestiti: ako ste trkač/-ica kojeg zanimaju nove i zanimljive lokacije za trčanje, onda je ovo članak za vas.

5 najzanimljivijih lokacija

Pripremate li se za prvu utrku od 5 km ili ste iskusni trkači na polumaratonskim ili maratonskim udaljenostima, vaš program vjerojatno ima različite tipove treninga na različitim tipovima podloga. Baš zato sam za vas odabrao 5 najzanimljivijih lokacija od kojih svaka zaslužuje da je bar jednom posjetite, a ako ste iskusni ultramaratonac/-ka, možete i sve odjednom. 😊

Svaka lokacija predstavljena je kratkim opisom, karticom s najvažnijim informacijama i fotografijom.

Heatmap trkačkih dionica

1 Orešje

Vjerojatno najpopularnija i najpoznatija lokacija izvan granica Svete Nedelje: široka makadamska staza oko jezera koje se nalazi odmah uz zapadni izlaz iz Zagreba (preko mosta Podsused). Duljina kruga oko jezera je bila inspiracija za naziv utrke 9zarez99 (3 kruga) koja se održava na toj lokaciji od 2016. godine. Vaše treninge pogledom bi mogli pratiti ribiči koje ćete tamo redovito naći, ali nemojte se iznenaditi ako u zoru ili sumrak ugledate i koji veći primjerak divljači. Navodno jezersko čudovište nisam ugledao, niti je zabilježen ijedan nestanak rekreativnih trkača. Dodatni plus u ljetnim danima je što je dobar dio kruga pokriven sjenom obližnjih stabala.

Google karte

Staza oko jezera Orešje

2 Kipišće

Odrađivati brze treninge u kvartovima gdje ritam razbijaju semafori i romobili nije neki gušt: za takve stvari je idealan ovaj mali krug u kojem jedan uz drugog mogu trčati maksimalno dva trkača. Prednost lokacije je to što vam se mlađi i ne-trkački članovi obitelji mogu zabavljati u obližnjem parkiću i kafiću. Svakako bih preporučo da svojih 10 x 200 m ipak ne odrađujete u terminima poslije ručka jer je gužva prevelika. Ujutro ili navečer pak će vam društvo uglavnom biti labudovi i patke koji su na jezeru prisutni tijekom cijele godine.

Google karte

Idealno za kraće i brže treninge – 490 m oko Kipišća u Strmcu

3 Svetonedeljski Breg

Jedina lokacija koja nudi malo više uzbrdice, ali i najviše divljine: osim asfaltiranih dijelova koji idu i do 21% uspona, možete se služiti markiranim šumskim stazama koje su idealne za sve kojima vreva Medvednice ili Maksimira nisu idealno okruženje za trening. Ovo može biti dobra polazišna točka za treninge i od nekoliko desetina kilometara jer markacije vode sve do Okića, ali i prema Samoborskom gorju.

Google karte

Vrh Kozjak na Svetonedeljskom Bregu pruža odlične poglede prema okolici Svete Nedelje

4 Rakitje

Iako je ovo kraljevstvo ribiča, možete naći nekoliko zanimljivih ruta oko (ili čak i kroz) jezera. Prednost lokacije je to što u sklopu kampa ima pizzeria pa se nakon treninga možete oporaviti uz hladno pivo i pogled prema mirnoj površini jezera. Povremeno se mogu uočiti i jahači, ali čak i u najnapučenijim danima ima dovoljno mirnih dijelova za opušteni trening.

Google karte

Pogled iz kampa prema jezeru

5 Kerestinec

Atletska staza na prostoru bivše vojarne u Kerestincu, a u blizini istoimenog jezera: krug od 400 m je idealna početna točka za sve one koji se boje tvrdog asfalta ili se srame trčati ulicom. Crvena šljaka kao površina garantira mekoću u doskoku, ali i puno posla za vešmašinu nakon treninga.

Google karte

Pazite da ne izletite u zavoju

Logistika & ostalo

Autom iz zapadnog dijela Zagreba vam treba oko 10 minuta da većine ovih lokacija. Parking se ne naplaćuje i uvijek ga ima dovoljno, tako da je to jedna briga manje. Ako idete javnim prijevozom, nekako se dovucite do okretišta Podsused, pješice prijeđite most, a tamo ćete ispod podvožnjaka ugledati jednu od tri unutargradske svetonedeljske autobusne linije. Karte se na tim linijama ne naplaćuju. Ako idete biciklom, najbolje je prijeći Savu preko podsusedskog mosta. Na Kipišću i Kerestincu je moguće bicikl imati na oku, a za ostale lokacije ne bih preporučao da ga ispuštate izvan vidokruga ili bez nekog dobrog čuvara.

Za one koji vole segmente na Stravi, svaka od ovih lokacija, a i spojevi među njima, nude dovoljno izazova.

Želite li više informacija o ovim ili drugim trkačkim lokacijama u Svetoj Nedelji, slobodno se javite komentarom.

COVID-19 i pad broja kirurških zahvata u 2020.

Dokon fejzbukovac jariće krsti pa sam tako usporedio broj kirurških postupaka u 2020. godini u odnosu na prošlu godinu da vidim koliko je epidemija SARS-CoV-2 izravno utjecala na jedan važan dio zdravstvene skrbi:

-19%

– toliko će biti manje kirurških pacijenata ove godine ako se zadrži prosjek prvih 10 mjeseci. A kako je trenutno smanjen operativni program zbog potreba tretiranja pacijenata zaraženih Covidom-19, očekujem da će do kraja godine taj pad biti i veći. Što se tiče situacije po bolnicama, jasno je da je relativni pad najveći u KB Dubrava (-39%) koja je određena da bude centar za zbrinjavanje zaraženih pacijenata. Međutim, iznenadilo me da je najveći projicirani apsolutni pad u KBC Sestara milosrdnica – skoro 6.000 pacijenata manje (možda jer su među prvima imali proboj zaraze u kirurški kadar). Velik pad se vidi i u Klinici za dječje bolesti, moguće je da je to djelomično posljedica potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku. Jedina bolnica koja ne bilježi pad je Magdalena.

Podatke možete naći i sami na  www.cezih.hr

Duhovni rast i sportovi izdržljivosti

Početak Došašća u Samoboru već nekoliko posljednjih godina bude obilježen humanitarnom utrkom Velika srca trče. Danas tako i ja sa svojim prijateljima malo razradio nožice i kako je tempo bio lagan, dogovarali smo se kako će teći pripreme ove zime te na koje ćemo utrke iduće sezone.

Ne znam jesam li lošiji vjernik ili trkač, ali baš na putu kući mi je sinulo kako pripreme za neki maraton/triatlon i priprava za velike blagdane poput Božića i Uskrsa imaju puno sličnosti.

Ustajati na zornice po mrklom mraku ili naporne trkačke dionice subotom su najteže prije nego što izađeš iz kuće. Kad se krene, onda bude gušt, makar je i teško. Svaki višak kilograma je opterećenje u treningu, kao i balast grijeha u duhovnom rastu. Sama priprava/pripreme traju dugo, a utrka/blagdan prolete u jednom danu. U oba slučaja je važno postaviti cilj, a onda lakše znamo što nam je činiti da ga dosegnemo. I u trčanju i u duhovnom rastu se može otići na blagdan/utrku bez ikakve priprave, ali to je najbolji recept za promašaj koji može ostaviti posljedice.

I za kraj: kakve god nam bile početne pozicije u sportskom ili duhovnom smislu, bitno je krenuti! Svaki pozitivan pomak vrijedi.

Donacije i sponzorstva u Svetoj Nedelji 2013. – 2017.

Grad Sveta Nedelja lijepa je brežuljkasto-ravničarska oaza između većih i poznatijih Zagreba i Samobora. Status grada ima tek 11 i pol godina pa nije čudno da ima puno prostora za poboljšanje načina upravljanja, ali i informiranja javnosti o tome što i kako se radi.

Popis stanovništva iz 2011. godine našao je 18.000 stanovnika na području grada, a s obzirom na širenje tijekom posljednjih godina, danas je taj broj vjerojatno oko 20.000. Povoljan prometni položaj, živahno gospodarstvo te blizina Zagreba omogućili su da se proračun godinama relativno lako puni, a način na koji se trošio često nije bio najpametniji. Iznos proračuna Svete Nedelje varira od 80-ak do čak 124 milijuna kuna koliko je najavljeno za 2018. godinu.

 

Korupcija na lokalnoj razini

Mladi znanstvenik Vuk Vuković još 2014. godine je utvrdio da je za vlast na lokalnoj razini vlasti u Hrvatskoj poželjno biti “malo” korumpiran. Njegov rad proučavao je postupke javnih nabava, ali postoji izravniji i jednostavniji način da se kupuju glasovi birača. Riječ je o donacijama i sponzorstvima.

 

Koliko Sveta Nedelja troši na donacije

Na stranicama Svete Nedelje moguće je pronaći izvješća o sponzorstvima i donacijama iz gradskog proračuna za posljednjih 5 godina (od 2013. do 2017.) Podaci su objavljeni u formatu koji dosta otežava bilo kakvu analizu pa sam odlučio malo prokopati i vidjeti što smo dobili za 38,3 milijuna kuna koliko je dodijeljeno u tih 5 godina. Godišnje je to oko 7,7 milijuna kuna!

Mnogi stanovnici Svete Nedelje s kojima sam imao prilike razgovarati smatraju kako su neke udruge “toplinski mostovi” kroz koje se u jednom smjeru odlijevaju topli proračunski novci, a ulijeva ledena glasačka lojalnost. Za dokaz točnosti takve tvrdnje treba puno više vremena i truda nego što ih imam na raspolaganju, tako da je ova analiza zadržala svoj fokus na 3 pitanja:

  • kakva je struktura dodijeljenih donacija;
  • koliko imamo informacija o izvršenju;
  • koje organizacije su popapale najviše donacija?

Bilo bi dobro znati i je li ostvarena famozna opće-društvena korist, ali to je teško nemoguće definirati i izmjeriti.

 

Što su donacije, a što sponzorstva

Razlika između donacije i sponzorstva objasnila je Nikolina Bičanić u svome tekstu:

Donacije su prijenosi sredstava (novca ili nefinancijske imovine) bez protučinidbe (protuusluge) i bez  naknade, dok se kod sponzoriranja prijenos sredstava obavlja s protučinidbom.

 

Donacije u novcu nisu oporezive PDV-om, ne ispostavlja se račun (jer nije bilo isporuke), a za proračun odnosno za proračunskog korisnika to je rashod.

(…)

Kod sponzoriranja neprofitna organizacija koja primi sredstva od sponzora obavezna je sponzoru izdati račun za uslugu koju mu pruža zauzvrat, najčešće je to neki oblik promidžbe.

Drugim riječima, ako grad daje donacije, ne smije ništa tražiti zauzvrat, ali može (mora!) tražiti dokaze o tome kako je donacija utrošena.

 

Donacije po kategoriji

Kategorizaciju primatelja donacija sam obavio prema vlastitoj procjeni, a na temelju toga je nastala ova pita koja se nalazi ispod. Tri najveće kriške dobivaju sport (39%), vatrogasci (17%) i kultura (15%).

ukupno-po_kategoriji

 

Najveći pojedinačni primatelji

TOP 5 primatelja donacija (u zagradi postotak od ukupnog) su: Vatrogasna zajednica Grada Sveta Nedelja (31,0%), Sportska zajednica Grada Sveta Nedelja (30,8%), Zajednica kulturno umjetničkih udruga Svete Nedelje (10,9%), GD Crvenog Križa Samobor (4,1%) i Udruga umirovljenika Grada Svete Nedelje (3,3%).

 

TOP_primatelji

Slika: TOP 20 primatelja donacija od 2013. do 2017. godine (ako je nečitko na mobitelima, na dnu članka možete skinuti cijeli Excel dokument)

 

5 najvećih primatelja ukupno dobiva više od 80% svih donacija, što znači da bi i uređenje odnosa s tim primateljima automatski popravilo ocjenu cijelom sustavu.

Slika je malo iskrivljena jer su neke udruge dobivale donacije izravno, ali i kroz zajednice. Međutim, ta odstupanja ne mijenjaju ukupni dojam.

Što znamo o izvršenju

Vrlo jednostavno: ne znamo ništa! Najveći primatelji donacija gotovo da i nemaju pristojne internetske stranice, a ako ih i imaju, tamo nećete ništa naći o načinu na koji su utrošili donacije. Nije riječ o nekim beznačajnim iznosima, 5 najvećih primatelja potrošilo je skoro 30 milijuna kuna u ovih 5 godina!

Vatrogasna zajednica kao najveći primatelj na svojim stranicama uglavnom donosi objave o izvršenim intervencijama (posljednja je stara skoro mjesec dana). Kroz medije smo obaviješteni kako je prethodnih godina investirano u opremu, vjerojatno je jedan dio donacija tako utrošen. Nažalost, nemamo točne podatke.

Sportska zajednica je drugi najveći primatelj i osim što se dičimo činjenicom da u ovako malom gradu imamo čak 7 nogometnih klubova, na stranicama SZ ne možemo naći nikakve korisne podatke o raspodjeli donacija ili kriterijima dodjeljivanja.

Kulturnjaci su ipak malo informativniji, tako da ZKUU na svojoj stranici nudi listu odabranih programa i projekata za 2017. godinu i navodi kako je ukupan iznos financiranja 1.100.000 kuna (19 udruga). Malo je zbunjujuće da je donacija za tu godinu bila na iznos od 1.300.000 kuna. Možda je razlika od 200.000 kuna utrošena na administriranje raspodjele, ali bilo bi dobro imati točan podatak. Stranica ima u pripremi poveznicu na izvješće o izvršenom programu ili projektu, možda nas ugodno iznenade pa se tamo uskoro nešto i pojavi. Zanimljivo je da i u kulturi broj 7 ima važnost: toliko se svetonedeljskih kulturno-umjetničkih društava njeguje kroz ovakav sustav.

Crveni križ po posebnom zakonu dobiva minimalno 0,7% prihoda lokalne jedinice, također ne znamo kako je potrošeno.

A umirovljenici na petom mjestu prema podacima s gradskih stranica (svoje nemaju) imaju preko 2.200 članova koji su organizirani po naseljima i plaćaju godišnju članarinu od 50 kuna. Ako pretpostavimo da savjesno plaćaju članarinu i da nemaju drugih izvora, onda im donacije iz proračuna nose čak 70% prihoda prosječno.

 

Što se može napraviti

Popisao sam nekoliko praktičnih prijedloga za jasnije dodjele donacija i sponzorstava. Nijedan ne traži dodatni trošak proračunu ili udrugama, a svaki bi pojednostavio uvid u način na koji se proračunska sredstva dodjeljuju i troše.

  1. Člankom 8. Odluke o izvršavanju proračuna Grada Svete Nedelje za 2017. godinu određeno je da “udruge civilnog društva koje svoje programe i projekte financiraju iz Proračuna Grada Svete Nedelje, financijskog plana Sportske zajednice Grada Sveta Nedelje i Zajednice KUU obvezne su sukladno Uredbi o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge dostaviti izvještaj o namjenski utrošenim sredstvima najkasnije do 28. veljače sljedeće proračunske godine“. Sve te izvještaje trebalo bi objaviti na središnjem mjestu – internetskim stranicama Grada;
  2. godišnje izvještaje o sponzorstvima i donacijama trebalo bi objavljivati u formatu čitljivom programima za tabličnu obradu (Excel), a nazivi primatelja kroz godine trebaju biti jednaki, radi lakše usporedbe;
  3. ako neka od udruga/zajednica ne dostavi izvještaje do navedenog roka, opomenuti ih da isto učine u roku od 15 dana te obustaviti sve tekuće isplate prema toj udruzi po svim osnovama. U slučaju da se niti nakon isteka dodatnog roka ne dostavi izvještaj, uvesti trogodišnji moratorij na donacije za tu udrugu i fizičke osobe koje zastupaju istu;
  4. u izvještaju svake udruge obavezno objaviti koliki je udio donacija iz gradskog proračuna u ukupnim prihodima. Na taj način imat ćemo bolji pregled koliko se organizacije civilnog društva trude naći druge izvore financiranja.

Sjetite li se još nekog praktičnog rješenja, javite mi da dopunim ove prijedloge.

Podloga za analizu može vam biti tablica koju sam i sâm koristio: skinite je s Google Diska.

Koliko je bolesno hrvatsko zdravstvo?

Jeste li znali da je dokazano kako nakon susreta s liječnikom 1/3 pacijenata uopće ne preuzme propisani lijek, 1/3 ih se ne pridržava terapije čak i ako su preuzeli lijek, a samo 1/3 pacijenata doista poštuje ono što im je liječnik rekao?

Koji od tih pacijenata je hrvatsko zdravstvo? Onaj koji ima rak. Tumorski markeri godinama su iznad graničnih vrijednosti, malo toga radimo da uopće doznamo u kojem je stadiju. Ne samo to, čini se da su i neki pokušaji terapije više pomogli u širenju nego u suzbijanju bolesti. Ponekad mi se čini da primjenjujemo upravljačku homeopatiju u najkompleksnijem društvenom sustavu.

Valjda ćemo se uskoro odlučiti napraviti barem osnovnu dijagnostiku poput mjerenja temperature.

 

Imamo li toplomjer?

Imamo! Svake godine organizacija Health Consumer Powerhouse izdaje izvješće u središtu kojeg je Europski zdravstveni potrošački indeks (EHCI) koji se izračunava za 34 europske države. Izvješće za 2017. godinu objavljeno je prošli tjedan. Cilj indeksa je kombinirati ograničen broj pokazatelja koji zajedno mogu ispričati priču o tome kako se zdravstveni sustav odnosi prema korisniku (potrošaču). Taj indeks nije apsolutni pokazatelj kvalitete zdravstvenog sustava, ali zato je zanimljiv najširoj publici – potrošačima. Čini se da ga i Europska komisija smatra korisnim alatom za razumijevanje razlika među sustavima.

Hrvatska je uključena u izvještaj od 2008. godine i iako je nemoguće napraviti usporedbu tijekom tog perioda (mijenjali su se kriteriji, a od prošle godine i pragovi), moguće je napraviti usporedbu relativne pozicije i dobiti dojam razvija li se naš sustav brže ili sporije od ostalih zemalja.

ehci

Ta naša pozicija u odnosu na godinu prije je lošija za čak 7 mjesta i pokazuje nam kako sve više zaostajemo u odnosu na druge zemlje. Dodatno, najveće zaostajanje je uočeno u ishodima i dostupnosti skrbi. Očekivani životni vijek pri rođenju raste, ali je i dalje među lošijima u EU, izbježiva smrtnost nam je relativno visoka (posebno se po lošem ističe preživljenje u slučaju raka debelog crijeva i rektuma), a kad su u pitanju infekcije, tko zna kakva je situacija. U Engleskoj recimo, možete bez problema dobiti informaciju o stopi kirurških infekcija za svaku bolnicu.

Kad je u pitanju dostupnost usluga, ona se najčešće gleda kroz liste čekanja. A kod nas su neke od njih probile sve granice.

 

Kako riješiti liste čekanja?

Još od EHCI izvještaja za 2013. godinu utvrđeno je da ne postoji korelacija između novaca koje ubacite u zdravstveni sustav i dostupnosti zdravstvene njege. Dakle, ako čujemo nekog našeg ministra ili drugog viđenijeg čimbenika u zdravstvu da nam trebaju veći budžeti da smanjimo liste čekanja, to je potpuna glupost. Rješenje bi trebalo vjerojatno potražiti u boljoj organizaciji (hijerahijski, geografski), ali i uvođenju naprednih informatičkih rješenja. To ne znači omogućiti svakoj ambulanti računalo s pristupom internetu da bi mogli puštati pjesme s popularnih servisa.

 

Doklen vako?

Na jednom slajdu sam našao Health Consumer Powerhouse kredo (2013) sabran u 3 kratke točke:

  • Ako se ishodi neprestano mjere i rezultati javno objavljuju, situacija se poboljšava!
  • Transparentnost je prednost i alat za poboljšanje.
  • Uzajamno učenje će poboljšati europsko zdravstvo!

Naš zdravstveni sustav konstatno podbacuje po sve tri točke. Uglavnom ne mjerimo ishode, ako ih i mjerimo, teško ih objavljujemo, ako ih i objavimo, nije rijetkost da dobijemo glupaste interpretacije čak i od onih koji su se nominalno specijalizirali za zdravstvo (sjetimo se inicijalne objave indikatora kvalitete i učinkovitosti za bolnice).

Kad je riječ o transparentnosti, imamo dobrih primjera (dostupnost DTS podataka na CEZIH-u), ali općenito gledano, to je vrlo loše. So sad. Da dodam samo primjer HZZO-a čija godišnja izvješća izgledaju kao da su napravljena šapirografom.

Hoćete još? Svatko može pogledati godišnja izvješća UKC Ljubljana: strukovno ili ono o poslovanju. Pokušate li isto na stranicama KBC-a Zagreb, dočekat će vas mailovi, telefoni, portretići i općenito sadržaj na razini funkcionalnosti  stranice kakva je bila u doba MS Frontpagea (istina, preglednija je od one HZZO-a). Za usporedbu, Ljubljana je u 2014. godini obradila oko 1,3 milijuna pacijenata, a Rebro (nedefinirana godina) oko 1,4 milijuna pacijenata. Obje bolnice funkcioniraju unutar sustava javnog zdravstva svojih država.

Zašto ističem HZZO i bolnice kao primjer netransparentnosti? HZZO ima daleko najjaču ulogu u cijelom sustavu (neki ga zovu i kadijom). Iako je kadija u jednom trenutku počeo pokazivati pozitivan pomak, čini se da je u zadnje vrijeme u fazi hibernacije. A bolnički sustav troši oko pola cijelog iznosa. I potrošnja je u crnoj kutiji. Valjda ćemo je pregledavati tek kad letjelica padne.

Po pitanju treće točke, uzajamnog učenja, čini mi se da ne koristimo priliku bliskosti Slovenije, ali i neke dobre stvari se očito događaju i u Makedoniji i Crnoj Gori. Dojam je da je čak na razini struke taj transfer znanja puno bolji nego na razini upravljanja sustavom.

Budimo jasni, troškovi zdravstvenog sustava u Hrvatskoj samo zbog geografskih karakteristika nikad neće biti usporedivi s jednom Slovenijom u kojoj bi komotno mogli pozatvarati skoro sve bolnice osim UKC Ljubljane (princip zlatnog sata). Da sam u poziciji zakonodavca, problem demografije na otocima bih pokušao riješiti potpunim ukidanjem poreznog opterećenja rada za sve osim za turizam (kao Rumunji i IT). A i za turizam bi bio na simboličnoj razini. Zašto? Pa ako već živiš na Visu i znaš da nemaš dostupnost kvalitetne skrbi kao oni koji praćkom u Zagrebu dobace do 3-4 kliničke bolnice, neka te bar država ne kažnjava jednako kao ostale. Za početak.

 

Odakle mi pravo?

Svi mi imamo pravo (obvezu) propitivati kako se troši javni novac. Zdravstvo svake godine guta oko 25 milijardi (sic!) kuna. Iako je sustav kompleksan, ne morate biti medicinske struke da uočite anomalije.

Baš zato, siguran sam da bi svatko od vas imao ideje za dopunu ovog članka. Za početak je dobro da razmišljamo o ovim temama prije nego dođemo na biralište ili u ambulantu. Ako ste već naručeni na neki pregled, ima dovoljno poveznica u ovom članku da vam ne bude dosadno dok čekate.

 

6w6z1

Continue reading →

Program treninga za triatlon Half-Ironman distance na hrvatskom jeziku

Kad su se ’80.-ih godina prošlog stoljeća Nenad Ivanković, Marijan Pedišić i Borko Prvan počeli baviti triatlonom, nije bilo dostupnih informacija o tom sportu na svakom koraku, da ne govorimo o blagodatima interneta koje mi danas uživamo. Uvid u romantiku tih vremena, načine treniranja i strast koja ih je nosila možete djelomično osjetiti prateći facebook objave gospodina Prvana. Našoj generaciji je danas mnogo toga lakše, jednostavnije i dostupnije, ali svaki put mi je gušt pročitati crtice iz povijesti koje opisuju priču oko brižljivo vođenih rezultata na danas požutjelim stranicama rokovnika. Vrlo često se jednako lijepe priče mogu naći i na profilu Dragana Jankovićaoca dugoprugaškog trčanja u Hrvatskoj, ali i pokretača trialonske lige na Jarunu (1993).

Jedan naivni odlazak baš na Jarunsku triatlonsku ligu 2015. godine mi je bio prvi susret sa svijetom triatlona i to onom metodom za koju psiholozi kažu da je najučinkovitiji način učenja: metoda vlastite kože. Ja sam tu svoju kožu namakao najdulje tijekom 750 metara plivanja plutanja (suci nisu bili sigurni utapam li se), provjetravao je najsporije kružeći biciklom oko Jaruna i oznojio je malo više tijekom 5 km trčanja. Dok su mi pružali cedevitu i napolitanke u cilju, bilo mi je jasno kako trostruki gušt moram još koji put ponoviti.

Iako su prijava i nastup na ligi bili nepromišljeni, strast prema strukturiranom pristupu svemu (a onda i treningu) me je natjerala da potražim nekakve informacije i planove treninga bar nakon nakon tog iskustva. Izvora na engleskom ima mnogo (boljih i lošijih), a kad su u pitanju sadržaji na hrvatskom, preporučio bih stranice Andreja Vištice i Damira Meseca za neke osnovne informacije o tome što vas čeka ulaskom u svijet (dugoprugaškog) triatlona. Andrej Vištica, osim što je trenutno najbolji hrvatski triatlonac duge distance, daje vrlo duhovite i korisne youtube osvrte i savjete o triatlonu na svom kanalu.

Naravno, ako odlučite trenirati triatlon, moguće je to raditi uz individualno vodstvo već spomenutih Vištice, Meseca ili Patrčevića, odlaskom na kampove na Hvaru, a možete se i upisati u neki od 30-ak triatlonskih klubova koji postoje u Hrvatskoj. Meni je posebno drag TK Zrinski jer nude programe za rekreativce, klince i reprezentativce, a osim izvrsnih trenera i trenerica, tamo ćete naći i ekipu odličnih ljudi. Ako vas zanima rapored natjecanja, na relativno lošoj stranici HTS-a možete provjeriti kalendar utrka i pročitati nešto stručne literature o treningu. Svakako bih preporučio da ne preskočite izvrsnu stranicu 3sporta, koji su na vrlo lijep način opisali kako nastupiti na prvom triatlonu. Osim toga, često donose najave utrka, izvještaje, preglede i korisne savjete.

Kad je riječ o planu treninga za Half Ironman distancu (70.3 ili srednje dugi triatlon), nisam uspio naći nijedan na hrvatskom jeziku koji bi zadovoljio kriterije preglednosti, prilagodljivosti i sveobuhvatnosti pa sam odlučio prevesti 24-tjedni plan koji je RG active objavio u pdf-u na svojim stranicama. Opise plivačkih vježbi i vježbi snage sam ostavio na engleskom, ali sve ostalo je na hrvatskom.

Stoga svi kojima bi to moglo biti korisno mogu Excel file s prevedenim i prilagođenim programom na hrvatskom jeziku BESPLATNO preuzeti OVDJE, a ako ćete i trenirati po njemu želim vam puno dobrih kilometara bez ozljeda. Naravno, ne preuzimam nikakvu odgovornost ako iz nekog razloga ne budete zadovoljni, iako vjerujem da u ovakvom sportu ne završavaju oni koji se vole izvlačiti (na suca, loše uvjete, krivi font i slično).

P.S. Ako znate da ima još korisnih sadržaja o triatlonu na hrvatskom jeziku, a da nisu ovdje spomenuti, molim vas da mi javite kako bih mogao dopuniti članak. Također, ako uočite greške u planu treninga ili prijevodu, javite mi da mogu popraviti. Hvala!

 

Miris crvene haringe (demografija i zdravstvo)

Legenda kaže da je nekoć svaki dobar lovački pas morao proći trening tzv. crvene haringe – nakon što bi pse potaknuli da slijede miris lisice ili nekog drugog plijena, zbunjivali bi ih snažnim mirisom dimljenog lososa (crvena haringa kao vrsta ne postoji). Ako bi pas bio prikladan za lov, čak ga ni intenzivan miris dimljene ribe ne bi odvratio od usmjerenosti na miris plijena.

Iako se posljednjih godina sumnja da su ikad primjenjivali takav trening (priča malo smrdi), održao se izraz crvena haringa – označava skretanje pažnje u diskusiji s bitnih (točnih) na manje bitne (netočne) teme.

Demografski slom u Hrvatskoj

Veza demografskih kretanja i zdravstvenog sustava lako je vidljiva, ali kad su u pitanju brze promjene koje se danas događaju, nije rijetkost da budemo navedeni na krive zaključke. Dobro, možda za demografske promjene u Hrvatskoj i ne možemo reći da su brze, ali svakako su naglašenije u posljednjih 5 godina. Kao i u mnogim drugim stvarima, dodatni razlog za zabrinutost je kad država odluči problemu posvetiti ministarstvo, a glavna u brizi za mlade je ministrica s višegodišnjim iskustvom u radu sa starima i nemoćnima. Dosadašnje mjere podsjećaju na pokušaj da se iz rupe izvučemo povlačenjem za vlastitu kosu iako su vladajući u više navrata i na više mjesta mogli čuti da bez dinamičnije ekonomije neće biti niti demografskog oporavka.

Svi najpoznatiji hrvatski demografi (Akrap, Šterc i Wertheimer-Baletić) godinama ističu kako trendovi pokazuju da doživljavamo demografski slom. Međutim, to nije samo zapomaganje kako nemamo dovoljno dječice, nego ozbiljno upozorenje da će doći do urušavanja svih velikih sustava, prvenstveno mirovinskog i zdravstvenog.

Zašto demografski slom ugrožava zdravstveni sustav?

Zdravstvo je u svakom društvu jedan od najvećih sustava i upravljanje njime izravno utječe na sve članove društva. To je ujedno i područje ljudskog djelovanja u kojem se brzo razvijaju nove tehnologije i metode. Koliko god se neki trudili pastelama oslikavati bajku o besplatnom zdravstvu, funkcioniranje zdravstvenog sustava mora biti osigurano stabilnim financiranjem. Ovisno o zemlji, primjenjuju se različiti modeli (ili kombinacije) financiranja zdravstvenog sustava, a mi u Hrvatskoj imamo kombinirani sustav:

  • Bismarckov model – solidarnost i uzajamnost koja se postiže oporezivanjem brutto plaća zaposlenih (trenutno 15%). Ti prihodi čine glavninu prihoda HZZO-a i izravno ovise o kretanjima na tržištu rada;
  • Beveridgeov (britanski) model – općim porezom kojeg plaćaju svi građani se prikupljaju sredstva za zdravstvo. Čini manji dio prihoda HZZO-a.

Jedan mali dio prihoda dolazi i od dobrovoljnog privatnog zdravstvenog osiguranja (dodatno i dopunsko), a izravna plaćanja su minimalna i na njih smo navikli uglavnom u području oralnog zdravlja. Sveukupno, godišnji prihodi HZZO-a se kreću oko 20 milijardi kuna.

Ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu pomalo grubo kaže kako je najveći problem hrvatskog zdravstva hrvatsko gospodarstvo, ali to je dobrim dijelom točno. Što je manje stanovnika u radnom odnosu, prihodi od poreza na plaće su manji i HZZO ima manji proračun. A još kad znamo da je broj osiguranika HZZO-a (onih koji imaju pravo na zdravstvenu zaštitu) veći od broja stanovnika, jasno je da nas veza demografija > gospodarstvo > zdravstvo mora ozbiljno zabrinuti. Sve veće kohorte stanovništva u mirovini, najmlađi umirovljenici u Europi i sve manji broj zaposlenih nikako ne mogu biti preduvjeti održivosti sustava koji (bar deklarativno) kaže da svi imaju pravo na sve.

Možemo li se oporezovati do blagostanja vjerojatno je jasno svakome osim alkemičarima na vlasti.

Koliko haringi smrdi?

Mnogi analitičari tvrde da demografske promjene traže reformu zdravstvenog sustava (ne samo u Hrvatskoj). Međutim, uvriježeno mišljenje kako starije stanovništvo nužno znači i veću potrošnju u zdravstvu nije se pokazalo točnim. Prvi su to skužili Zweifel i ekipa 1999. godine kad su tu pogrešno pretpostavljenu uzročnu vezu starosti i potrošnje u zdravstvu prepoznali kao netočnu (i dali joj ime crvene haringe). Nakon te studije, drugi su također utvrdili da je za potrošnju u zdravstvu puno bitnija posljednja godina prije smrti, nego prosječna starost ili očekivana doživljena dob stanovništva. Drugim riječima, bliskost smrti, a ne starosti je utjecala na povećanje zdravstvenih troškova.

Što bi to značilo za odgovorno planiranje kapaciteta u hrvatskom zdravstvu? Budući da imamo detaljne demografske pokazatelje trenutnog stanja, ali i trendova, mogli bi planirati koje bolnice i koji odjeli nam trebaju u pojedinim županijama. Tu sad nastupaju mnoge naše haringe koje vole stabilnost i smatraju da trebamo imati istu bolničku mrežu kakva je postojala prije 50 i više godina. Da pacijenta pitate želi li da mu zahvat obavi liječnik u njegovom gradiću koji to čini 3 puta godišnje ili da nakon 45 minuta vožnje to učini specijalist koji samo to radi, što mislite kako bi odgovorio?

Ne vidim načina da se naš njuh izoštri ako istodobno nećemo značajno promijeniti sustav pružanja zdravstvene skrbi te paralelno i sustav financiranja zdravstva. Dok nas još ima.

Što Kim Kardashian zna o statistici

Kad je Britansko društvo za statistiku (Royal Statistical Society – RSS) prošli mjesec odlučilo dodijeliti godišnje nagrade za statistiku, malo je bilo onih koji su očekivali da će nagradu u kategoriji međunarodnog statističkog podatka godine odnijeti tweet osobe koja je dotad bila najpoznatija po izlaganju svojih nauljenih gluteusa.

Ali kako živimo u post-truth eri, tako vjerojatno i starlete mogu biti uzor društvima statističara. Što kaže nagrađeni tweet? Pa tvrdi da su kosilice daleko smrtonosnije nego teroristički napadi islamističkih imigranata:

 

 

Na objavljenu nagradu prvi je reagirao zločesti dizač utega, statističar, priučeni lingvist i filozof, Nassim Nicholas Taleb, a prije par dana su Norman Fenton i Martin Neil objavili rad koji objašnjava zašto je takva usporedba pogrešna.

Izdvajamo prijevod objašnjenja iz rada Fentona i Neila:

Pojednostavljeno, Talebov argument je da postoji ključna razlika između rizika koji su sustavni te mogu pogoditi više od jedne osobe (poput terorističkih napada) i onih koji to nisu (poput korištenja kosilice) te mogu biti smatrani nasumičnima. Mogućnost da se broj ljudi koji će umrijeti kao posljedica ne-sustavnog rizika, poput korištenja kosilice, udvostruči tijekom iduće godine je ekstremno mala. Ali to ne možemo reći za sustavne rizike poput terorističkih napada i epidemija. Potonji mogu biti ‘multiplikativni’ dok prethodni ne mogu. Nemoguće je da tisuću ljudi u New Yorku nastrada od korištenja kosilica iduće godine, ali nije nemoguće da ih tisuću nastrada od terorističkih napada.

 

I što sad? Pitanje rizika i statističkih metoda kojima se on procjenjuje je često u fokusu onih koji se bave upravljanjem. Problem je što nama koji smo loši u statistici više ni podaci organizacije poput RSS-a ne mogu biti nekakav oslonac. Na Kim bi se, doduše, moglo osloniti, budući da ima nisko težište.

Ali ako zbilja želimo nešto naučiti o izbjegavanju rizika, smanjenju krhkosti i ostajanju na nogama nakon nevjerojatnih događaja s teškim posljedicama, onda bi možda najbolje bilo čitati što pišu autori poput spomenutog Taleba (ima ga i prevedenog na hrvatski, a na njegovom twitter profilu možete često čitati kako granatira sve po redu, ponekad i prekomjerno).

Što se tiče mog odnosa s kosilicom, lakše mi je da znam kako me (vjerojatno) neće ubiti kad na proljeće nastavimo svoje druženje. Moram se samo sjetiti da umjesto ulja na gluteusima promijenim motorno ulje.

 

P.S. Isprika zbog vulgarne ilustracije uz ovaj članak, ali kad bi inače kliknuli na nešto o statistici? 🙂 Osim toga, iako je Kim završila unutar središnjeg dijela Gaussove krivulje, nadam se da je to što ona predstavlja izvan +/-3 standardne devijacije.