Tag / Hrvatska

by Sinkopa

Program treninga za triatlon Half-Ironman distance na hrvatskom jeziku

Kad su se ’80.-ih godina prošlog stoljeća Nenad Ivanković, Marijan Pedišić i Borko Prvan počeli baviti triatlonom, nije bilo dostupnih informacija o tom sportu na svakom koraku, da ne govorimo o blagodatima interneta koje mi danas uživamo. Uvid u romantiku tih vremena, načine treniranja i strast koja ih je nosila možete djelomično osjetiti prateći facebook objave gospodina Prvana. Našoj generaciji je danas mnogo toga lakše, jednostavnije i dostupnije, ali svaki put mi je gušt pročitati crtice iz povijesti koje opisuju priču oko brižljivo vođenih rezultata na danas požutjelim stranicama rokovnika. Vrlo često se jednako lijepe priče mogu naći i na profilu Dragana Jankovića, oca dugoprugaškog trčanja u Hrvatskoj, ali i pokretača trialonske lige na Jarunu (1993).

Jedan naivni odlazak baš na Jarunsku triatlonsku ligu 2015. godine mi je bio prvi susret sa svijetom triatlona i to onom metodom za koju psiholozi kažu da je najučinkovitiji način učenja: metoda vlastite kože. Ja sam tu svoju kožu namakao najdulje tijekom 750 metara plivanja plutanja (suci nisu bili sigurni utapam li se), provjetravao je najsporije kružeći biciklom oko Jaruna i oznojio je malo više tijekom 5 km trčanja. Dok su mi pružali cedevitu i napolitanke u cilju, bilo mi je jasno kako trostruki gušt moram još koji put ponoviti.

Iako su prijava i nastup na ligi bili nepromišljeni, strast prema strukturiranom pristupu svemu (a onda i treningu) me je natjerala da potražim nekakve informacije i planove treninga bar nakon nakon tog iskustva. Izvora na engleskom ima mnogo (boljih i lošijih), a kad su u pitanju sadržaji na hrvatskom, preporučio bih stranice Andreja Vištice i Damira Meseca za neke osnovne informacije o tome što vas čeka ulaskom u svijet (dugoprugaškog) triatlona. Andrej Vištica, osim što je trenutno najbolji hrvatski triatlonac duge distance, daje vrlo duhovite i korisne youtube osvrte i savjete o triatlonu na svom kanalu.

Naravno, ako odlučite trenirati triatlon, moguće je to raditi uz individualno vodstvo već spomenutih Vištice, Meseca ili Patrčevića, odlaskom na kampove na Hvaru, a možete se i upisati u neki od 30-ak triatlonskih klubova koji postoje u Hrvatskoj. Meni je posebno drag TK Zrinski jer nude programe za rekreativce, klince i reprezentativce, a osim izvrsnih trenera i trenerica, tamo ćete naći i ekipu odličnih ljudi. Ako vas zanima rapored natjecanja, na relativno lošoj stranici HTS-a možete provjeriti kalendar utrka i pročitati nešto stručne literature o treningu. Svakako bih preporučio da ne preskočite izvrsnu stranicu 3sporta, koji su na vrlo lijep način opisali kako nastupiti na prvom triatlonu. Osim toga, često donose najave utrka, izvještaje, preglede i korisne savjete.

Kad je riječ o planu treninga za Half Ironman distancu (70.3 ili srednje dugi triatlon), nisam uspio naći nijedan na hrvatskom jeziku koji bi zadovoljio kriterije preglednosti, prilagodljivosti i sveobuhvatnosti pa sam odlučio prevesti 24-tjedni plan koji je RG active objavio u pdf-u na svojim stranicama. Opise plivačkih vježbi i vježbi snage sam ostavio na engleskom, ali sve ostalo je na hrvatskom.

Stoga svi kojima bi to moglo biti korisno mogu Excel file s prevedenim i prilagođenim programom na hrvatskom jeziku BESPLATNO preuzeti OVDJE, a ako ćete i trenirati po njemu želim vam puno dobrih kilometara bez ozljeda. Naravno, ne preuzimam nikakvu odgovornost ako iz nekog razloga ne budete zadovoljni, iako vjerujem da u ovakvom sportu ne završavaju oni koji se vole izvlačiti (na suca, loše uvjete, krivi font i slično).

P.S. Ako znate da ima još korisnih sadržaja o triatlonu na hrvatskom jeziku, a da nisu ovdje spomenuti, molim vas da mi javite kako bih mogao dopuniti članak. Također, ako uočite greške u planu treninga ili prijevodu, javite mi da mogu popraviti. Hvala!

 

by Sinkopa

Miris crvene haringe (demografija i zdravstvo)

Legenda kaže da je nekoć svaki dobar lovački pas morao proći trening tzv. crvene haringe – nakon što bi pse potaknuli da slijede miris lisice ili nekog drugog plijena, zbunjivali bi ih snažnim mirisom dimljenog lososa (crvena haringa kao vrsta ne postoji). Ako bi pas bio prikladan za lov, čak ga ni intenzivan miris dimljene ribe ne bi odvratio od usmjerenosti na miris plijena.

Iako se posljednjih godina sumnja da su ikad primjenjivali takav trening (priča malo smrdi), održao se izraz crvena haringa – označava skretanje pažnje u diskusiji s bitnih (točnih) na manje bitne (netočne) teme.

Demografski slom u Hrvatskoj

Veza demografskih kretanja i zdravstvenog sustava lako je vidljiva, ali kad su u pitanju brze promjene koje se danas događaju, nije rijetkost da budemo navedeni na krive zaključke. Dobro, možda za demografske promjene u Hrvatskoj i ne možemo reći da su brze, ali svakako su naglašenije u posljednjih 5 godina. Kao i u mnogim drugim stvarima, dodatni razlog za zabrinutost je kad država odluči problemu posvetiti ministarstvo, a glavna u brizi za mlade je ministrica s višegodišnjim iskustvom u radu sa starima i nemoćnima. Dosadašnje mjere podsjećaju na pokušaj da se iz rupe izvučemo povlačenjem za vlastitu kosu iako su vladajući u više navrata i na više mjesta mogli čuti da bez dinamičnije ekonomije neće biti niti demografskog oporavka.

Svi najpoznatiji hrvatski demografi (Akrap, Šterc i Wertheimer-Baletić) godinama ističu kako trendovi pokazuju da doživljavamo demografski slom. Međutim, to nije samo zapomaganje kako nemamo dovoljno dječice, nego ozbiljno upozorenje da će doći do urušavanja svih velikih sustava, prvenstveno mirovinskog i zdravstvenog.

Zašto demografski slom ugrožava zdravstveni sustav?

Zdravstvo je u svakom društvu jedan od najvećih sustava i upravljanje njime izravno utječe na sve članove društva. To je ujedno i područje ljudskog djelovanja u kojem se brzo razvijaju nove tehnologije i metode. Koliko god se neki trudili pastelama oslikavati bajku o besplatnom zdravstvu, funkcioniranje zdravstvenog sustava mora biti osigurano stabilnim financiranjem. Ovisno o zemlji, primjenjuju se različiti modeli (ili kombinacije) financiranja zdravstvenog sustava, a mi u Hrvatskoj imamo kombinirani sustav:

  • Bismarckov model – solidarnost i uzajamnost koja se postiže oporezivanjem brutto plaća zaposlenih (trenutno 15%). Ti prihodi čine glavninu prihoda HZZO-a i izravno ovise o kretanjima na tržištu rada;
  • Beveridgeov (britanski) model – općim porezom kojeg plaćaju svi građani se prikupljaju sredstva za zdravstvo. Čini manji dio prihoda HZZO-a.

Jedan mali dio prihoda dolazi i od dobrovoljnog privatnog zdravstvenog osiguranja (dodatno i dopunsko), a izravna plaćanja su minimalna i na njih smo navikli uglavnom u području oralnog zdravlja. Sveukupno, godišnji prihodi HZZO-a se kreću oko 20 milijardi kuna.

Ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu pomalo grubo kaže kako je najveći problem hrvatskog zdravstva hrvatsko gospodarstvo, ali to je dobrim dijelom točno. Što je manje stanovnika u radnom odnosu, prihodi od poreza na plaće su manji i HZZO ima manji proračun. A još kad znamo da je broj osiguranika HZZO-a (onih koji imaju pravo na zdravstvenu zaštitu) veći od broja stanovnika, jasno je da nas veza demografija > gospodarstvo > zdravstvo mora ozbiljno zabrinuti. Sve veće kohorte stanovništva u mirovini, najmlađi umirovljenici u Europi i sve manji broj zaposlenih nikako ne mogu biti preduvjeti održivosti sustava koji (bar deklarativno) kaže da svi imaju pravo na sve.

Možemo li se oporezovati do blagostanja vjerojatno je jasno svakome osim alkemičarima na vlasti.

Koliko haringi smrdi?

Mnogi analitičari tvrde da demografske promjene traže reformu zdravstvenog sustava (ne samo u Hrvatskoj). Međutim, uvriježeno mišljenje kako starije stanovništvo nužno znači i veću potrošnju u zdravstvu nije se pokazalo točnim. Prvi su to skužili Zweifel i ekipa 1999. godine kad su tu pogrešno pretpostavljenu uzročnu vezu starosti i potrošnje u zdravstvu prepoznali kao netočnu (i dali joj ime crvene haringe). Nakon te studije, drugi su također utvrdili da je za potrošnju u zdravstvu puno bitnija posljednja godina prije smrti, nego prosječna starost ili očekivana doživljena dob stanovništva. Drugim riječima, bliskost smrti, a ne starosti je utjecala na povećanje zdravstvenih troškova.

Što bi to značilo za odgovorno planiranje kapaciteta u hrvatskom zdravstvu? Budući da imamo detaljne demografske pokazatelje trenutnog stanja, ali i trendova, mogli bi planirati koje bolnice i koji odjeli nam trebaju u pojedinim županijama. Tu sad nastupaju mnoge naše haringe koje vole stabilnost i smatraju da trebamo imati istu bolničku mrežu kakva je postojala prije 50 i više godina. Da pacijenta pitate želi li da mu zahvat obavi liječnik u njegovom gradiću koji to čini 3 puta godišnje ili da nakon 45 minuta vožnje to učini specijalist koji samo to radi, što mislite kako bi odgovorio?

Ne vidim načina da se naš njuh izoštri ako istodobno nećemo značajno promijeniti sustav pružanja zdravstvene skrbi te paralelno i sustav financiranja zdravstva. Dok nas još ima.