Kićo, socijalizam i loši omoti božićnih albuma

Djetinjstvo uz Kiću

Djeci je Božić najdraži blagdan, a ’80.-ih godina u socijalističkoj Jugoslaviji božićni su dani u mojoj obitelji često za glazbenu podlogu imali tradicionalne (uglavnom hrvatske) pjesme u obradi Krunoslava Kiće Slabinca. Sve pjesme na kazeti su mi bile toliko drage da nije bilo potrebe koristiti onu posebnu napravu za premotavanje. Čak ni činjenica da su nas jednom prilikom na sam Badnjak držali dokasno u školi nije mogla pokvariti radost koju su stvarali Kićin glas i tamburice. I omot kazete mi je bio drag, makar je Kićo imao stroži izraz lica nego moja drugarica učiteljica kad bi nas pokušavala umiriti tijekom nastave.

Najgori omoti

U međuvremenu, nestade Jugoslavije, Kićo se povukao sa scene, a ni kazete više nemam na čemu puštati. Gotovo da bih zaboravio na taj album da prije 4 godine NME nije objavio popis 20 najgorih omota božićnih albuma, a na popisu je završio i Christmas with Kićo. Nasmijalo me kad sam vidio u kakvom je društvu Kićo završio, makar bi se za neke omote (tj. njihove autore) trebali pitati piju li redovito lijekove. Osobni favoriti su mi naslovnica na kojoj Santa Claus i njegov pomoćnik trgaju lutku ispred jelke (7/20) i ona na kojoj Colonel Sanders (KFC) izgleda poput brata blizanca Vladimira Šeksa (15/20).

Prednosti socijalističke ekonomije

Vozeći se neki dan, čuo sam na radiju napokon i Kićin pogled na ovu bizarnu vijest: čini mi se da mu nije bilo drago što je završio na tom popisu. Ali ono što mi je bilo posebno zanimljivo je njegovo objašnjenje zašto je omot ispao takav – rekao je kako je u to vrijeme u Jugoslaviji kronično nedostajalo deviza pa se nisu mogle kupiti sve potrebne boje za tiskarske strojeve. Zbog toga su mu i obrve dobile tu neobičnu nijansu plave boje. Plansko gospodarstvo FTW!

Skužio sam i da se Kićo već osvrtao u izjavama za tabloide tvrdeći da je imao neugodnosti u Jugi zbog snimanja tog albuma. Taj dio mi je malo teže povjerovati budući da mu je album izdao Jugoton, a ne Suzy koji je bio skloniji “subverzivnim” naslovima.

U svakom slučaju, danas više ne možete kupiti kazetu, ali Croatia records prodaje CD. Dok vam ga ne dostave, požurite na Youtube čuti (i vidjeti) Kićinu božićnu čaroliju.

Sretan Božić!

 

Mlečani, jedrilice i izbjegavanje sinkope

Ako ste u 18. stoljeću poželjeli ste biti dio bogatog, dokonog i pustolovnog svijeta, jedan sredozemni grad mora biti vaše odredište: Venecija. Pietro Longhi je imao sreću da se rodio baš tamo i baš u to vrijeme, a kako mu je otac bio obrtnik koji se bavio izradom umjetničkih rukotvorina od srebra i zlata (kujundžija), omogućio mu je da bezbrižno slijedi svoju strast za slikarstvom. I tu je dakle, imao sreće. Sudeći po motivima njegovih slika, naslijeđeno bogatstvo nije trošio samo na štafelaj, trackanje i okvire, nego je uživao u svemu što Venecija toga vremena nudi.

Longhijeva slika koja se nalazi uz ovaj tekst zove se Padanje u nesvijest i čini mi se da prikazuje neku damu koja se malo zaigrala na kartanju i od (pre)velike sreće ili nesreće doživjela sinkopu. Vjerojatno je Pietro to vidio svojim očima, a možda mu se i samome znalo dogoditi da padne u nesvijest. Netko bi rekao i da je sreća (fortuna) dosta utjecajna na količinu sreće-radosti (gaudium) koju netko doživi. Da je Pietro jedrio Jadranom koju stotinicu godina kasnije, na njega bi mogao naletjeti gliser čiji je vlasnik bio nesretna žrtva sinkope.

A kakva je veza Mlečanina, jedrilice, sretnika pogođenog sinkopom i nesretnika pogođenih gliserom? Pa puka sreća! Desetak dana prije nego što je objavljena oslobađajuća presuda Tomislavu Horvatinčiću (oslobođen je krivnje za pomorsku nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi zato što je sud prihvatio njegovu obranu da je doživio sinkopu), zakupio sam domenu za vlastiti blog: http://sinkopa.blog

Osim što sam zakupio domenu, uspio sam još samo dodati podnaslov: da ne padnem u nesvijest. Nisam planirao glisirati po Jadranu niti mi treba tako maštovita obrana pred sudom. Jednostavno, pomislio sam da bi pisanje moglo biti dobra profilaksa za eventualno padanje u nesvijest zbog svega onog što svakodnevica nosi. Motivacija je autoterapijska i neće to biti nikakvi znanstveni članci, ali ako nekoga potaknem da sam odluči pisati (komentar ili vlastiti blog), bit će mi drago. Ta nije tajna da se sreća nalazi u drugim ljudima.